5. prosinca 2012. godine osvanulo je vrlo hladno jutro. Krovovi kuća su se zabijelili predviđajući čarobnu noć pred nama. Taman su se učenici smjestili u učionice kad je stigao poštar u treći razred. Svi su se iznenadili i s nestrpljenjem čekali predsjednika razreda da im pročita odakle je stiglo pismo. Na adresi pošiljatelja stajalo je: Sveti Nikola, Sjeverni pol 13, Finska. Učionicom se zaorio veseli uzvik oduševljenja, a onda su se svi smirili i pričekali da Toni Jug pročita pismo. Budući da je Toniju pismo bilo predugačko, zamolio je Jelenu da ga ona do kraja pročita.

       Pismo je bilo dosta neobično. Neki od učenika su se lagano zacrvenjeli jer je u pismu bila navedena sve i jedna nepodopština koja se dogodila u razredu. Na kraju je sveti Nikola sve pozdravio i poručio da će si razmisliti hoće li nas posjetiti ove godine. U razredu je nastala grobna tišina. Svi su razmišljali o svojim postupcima i na koji način da se ispričaju onim učenicima koje su oštetili na neki način.

Ipak, na kraju je sve dobro završilo. Sveti Nikola nas ni ove godine nije zaboravio. Pod trećim satom začulo se čudno zveckanje iz hodnika. Na zvuk zvona učenici su izjurili u hodnik, a onda je nastalo opće čuđenje, smijeh i radost. U svakoj dječjoj cipelici pronašla se čokalada.