Posjetili smo ribnjak, livadu i šumu. Promatrali smo promjene u prirodi i živi svijet u vodi i oko nje. Iako kalendarski još nije počelo proljeće, dan je bio neobično topao za taj dio godine.

  Putem do ribnjaka na obližnjem dimnjaku vidjeli smo rodu. U naš Farkaševac je stigla 12.3. 2014. u kasnim poslijepodnevnim satima. To je mužjak koji je stigao nekoliko dana prije ženke kako bi obnovio gnijezdo. Također smo uočili da su grane drveća u različitim fazama - na nekima su se tek pojavili pupovi, na nekima se već vide mladi listovi, a neke voćke su procvjetale. Na okućnicama kuća vidjeli smo poneko cvijeće, poput sunovrata, koje obično cvate kad je proljeće već u punom zamahu.

  U ribnjaku smo vidjeli punoglavce - žablju mladunčad. Svojim izgledom podsjećaju na male crne ribice i žive isključivo u toplim vodama stajaćicama, baš poput nekih riba. Učiteljica Helena Matijašević rekla nam je da će oni s vremenom izrasti u žabe i da tada više neće živjeti isključivo u vodi, nego će izlaziti i na kopno. Budući da smo vidjeli jako puno žaba, zaključili smo da ove godine rode i ostale ptice i životinje koje se njima hrane neće biti gladne.

  Kad smo stigli na livadu, vidjeli smo da proljetnica više nema jer je pretoplo.

  U šumi smo došli do potoka koji je, za razliku od ribnjaka koji je voda stajaćica, voda tekućica. Ponavljali smo gradivo koje smo učili - govorili smo što je izvor, što je ušće, što je korito tekućice, određivali smo lijevu i desnu obalu.

  Na povratku iz šume zastali smo na livadi i radili vježbe oblikovanja. Nakon toga krenuli smo natrag prema školi.

  Bilo mi je jako lijepo jer smo boravili u prirodi. Najviše mi se svidjelo kad smo trčali od ribnjaka do šume, igra u šumi, ali najviše od svega mi se svidjelo što sam imao priliku, kad smo bili na ribnjaku,  podragati žabu. 

Luka Bencek, 3.F