1. studenog ( Svi sveti ) i 2. studenog ( Dušni dan ) većina ljudi odlazi na groblja sjećajući se svojih najmilijih koji više nisu među njima, a jako im nedostaju i žale za njima. Ukrašavaju grobove raznoraznim cvijećem i pale lampione ili svijeće te mole za njihove duše.

 Dani  u studenom su kratki, hladni, najčešće oblačni, magloviti i tmurni, noć dolazi brzo i traje dugo. I priroda "umire" - sve doista podsjeća na beznađe i kraj. Na tamu i smrt.

 I kao da sve to nije samo po sebi dovoljno, kao gorka ironija, slučajnost ili možda čak i prst sudbine - baš u studenom 1991. godine s Vukovarom se dogodilo ono najgore.

 Ali, poslije kiše dolazi sunce, poslije noći opet dolazi dan. Svjetlo pobjeđuje tamu, a dobro pobjeđuje nad zlim.

 Baš tako nakon studenog dolazi prosinac, mjesec prepun blagdana od kojih je najveći i najradosniji Božić. Dani su polako, ali osjetno sve dulji i s duša ljudi polako nestaje ona težina koju je svojim dolaskom donio studeni.

 I sve dok ljudi slave Božić, ali iskreno, baš radi njegova značenja, a ne zbog jela i pića, blještavila i skupih poklona, mislim da za ovaj svijet još ima nade,da će dobro pobijediti nad zlim !